intervju

Pred autorima regije je dug put do inozemnog uspjeha

Ana Bunčić / tportal.hr / 21.4.2013

INTERVJU: SUSAN CURTIS

U povodu predstavljanja hrvatskih autora na Londonskom sajmu knjige razgovarali smo s književnicom i osnivačicom nezavisne izdavačke kuće Istros Books, Susan Curtis Kojaković, o hrvatskoj književnosti u inozemstvu

Vi ste među rijetkim osobama u iznimno velikom engleskom govornom području koje se bave hrvatskom književnošću. Što vas je na to navelo? Kada i kako ste prvi put došli u kontakt s hrvatskom književnošću?
U ovoj sam regiji živjela nekoliko godina – u Sloveniji, Bosni, Hrvatskoj i također u Rumunjskoj. I sama sam pisac te me već dugi niz godina zanima književnost s ovog područja tako da sam razvila dobre kontakte s izdavačima, prevoditeljima i agentima, iako u početku nisam poznavala toliko pisaca. Nakon šest godina provedenih u Zagrebu moj suprug i ja odlučili smo se vratiti u London. I tada se rodila ideja – što bih tamo mogla raditi, a da obuhvaća oba svijeta, nešto što će mi omogućiti da održim vezu s regijom, da bude isplativo, ali da mi bude i zanimljivo. Tako je nastao Istros Books. Usprkos ekonomskoj krizi i nesigurnostima u knjiškom svijetu, koje su nastale pojavom novih medija, osjećala sam da je to bila prava ideja u pravo vrijeme. Željela sam stvoriti platformu za englesko govorno područje na kojoj bih okupila najbolje autore s ovih prostora.

Kakvo je vaše iskustvo Londonskog sajma knjiga? Može li taj sajam povećati vidljivost hrvatske književnosti u Velikoj Britaniji i u svijetu?
U smislu trgovine Londonski sajam knjiga iznimno je važan. Za razliku od mnogih drugih europskih sajmova koji više nalikuju na velike tržnice knjiga za opću publiku, London je mjesto na kojem se sastaju profesionalci koji se bave knjigama, mjesto na kojem se prodaju i kupuju prava i zaključuju poslovi. Zbog toga je za Hrvatsku neophodno da tamo ima svoje mjesto – posebno u godini ulaska u Europsku uniju – kako bi pokazala da može ponuditi izvrsne suvremene autore. A Hrvatska zaista treba iskoristiti činjenicu da ima dva kandidata za najprestižnije britanske nagrade – Dašu Drndić za Independent Foreign Fiction Prize i Josipa Novakovicha za Man Booker International Prize. To je rijetka prilika da se Hrvatska pokaže i da potakne znatiželju i zanimanje za svoju zemlju i kulturu.

Što je, po vašem mišljenju, odlika hrvatske suvremene književnosti posljednjih godina? Može li se ona promatrati u nekom širem, europskom i svjetskom kontekstu?
Ne volim književnost stavljati u kategorije. Smatram da su danas, u svijetu globalizacije, utjecaji koji djeluju na bilo kojeg pisca raznoliki. Možda je za čitatelja koji dolazi sa strane najzanimljivija činjenica da je Hrvatska u proteklih 20 godina prošla kroz mnoge promjene: od komunizma do kapitalizma, novu demokraciju, rat za neovisnost, rat za opstanak kao nova država. Sve su to dobri sastojci da dobru beletristiku. 'Naš čovjek na terenu' Roberta Perišića ima taj internacionalni 'štih' jer su glavne teme u romanu novinarstvo i međuljudski odnosi, iako je radnja smještena u suvremenu Hrvatsku.

Što za hrvatskog pisca znači prijevod njegovog djela na engleski jezik? Može li na engleskom govornom području prijevodna literatura konkurirati domaćoj?
Sigurna sam da znate da se u Velikoj Britaniji vrlo malo prevodi, oko četiri objavljenih naslova godišnje. To je zato što je engleski materinji jezik u mnogim zemljama širom svijeta te pregled svjetske literature možemo dobiti putem čitavog niza pisaca koji pišu na engleskom. Prijevodna književnost uvijek je imala svoje mjesto, ali prevladavaju dominantni jezici poput francuskog, njemačkog i španjolskog. Vrlo je teško objaviti hrvatske ili bugarske autore, čija je imena često teško izgovoriti, i očekivati da će odmah biti prihvaćeni. Mislim da je pred autorima Istros Booksa dug put, ali nadam da ga je vrijedno započeti. Prijevod na engleski otvara mogućnost da se djelo čita i u drugim zemljama – od Grčke do Indije – jer engleski se svugdje govori. U okvirima globalne vidljivosti iznimno je važno imati engleski prijevod.

Kad vas kolege pitaju da im preporučite nekog autora ili, konkretno, već prevedenu knjigu putem koje će se upoznati s hrvatskom književnošću, koji bi to autor ili knjiga bili? Tko su, po vašem mišljenju, tri hrvatska klasika koji bi mogli ući u svjetsku lektiru?
Teško je odgovoriti na to pitanje. Mislim da je teže probiti se na britansko tržište s klasikom koji dosad nije stekao punu afirmaciju, poput Krleže, jer njegova djela možda nisu više moderna i ne radi se o živućem autoru koji bi svoja djela mogao promovirati. Zato smatram da je lakše usredotočiti se na suvremenu scenu. Knjiga Daše Drndić 'Trieste' imala je veliki odjek u Velikoj Britaniji i ako uđe u uži izbor za nagradu Independent Foreign Ficiton Prize, zasigurno će postati dio književne scene. Dobiti jednu od tako velikih nagrada dobar je način da se autor eksponira i stekne ugled, a možda će njezina knjiga otvoriti vrata i ostalim piscima te im pomoći da ih se shvati ozbiljno i da ih se prihvati na britanskom tržištu. Potrebno je uložiti jako puno truda i upornosti da ljudi primijete Hrvatsku i da se počnu zanimati za vašu kulturu.